Od srpnja 1992. godine, isporučena toplinska energija naplaćuje se prema stvarnom mjesečnom utrošku.

U tijeku je uvođenje mjerenja pojedinačne potrošnje energije svakog krajnjeg potrošača - tehnologijom individualnog mjerenja. Time se omogućava da svaki korisnik plati upravo onoliko energije koliko je potrošio. Priprema takvog načina naplate započela je 1998., a stvarno se primjenjuje od 2001. godine, nakon donošenja zakonske obveze mjerenja isporučene toplinske energije. Takav način mjerenja uvjetuje se u svim novim objektima koji se grade, što nameće i promjenu u kvaliteti izgradnje stambenih objekata.

U postojeće stanove mjerni instrument nije moguće ugraditi, jer sustav cijevnog razvoda za to nije podoban. No, postoji mogućnost ugradnje elektroničkih razdjelnika topline, koji se postavljaju na ogrjevna tijela (radijatore) u stambenoj/poslovnoj zgradi, a omogućavaju pravedniju raspodjelu troškova za toplinsku u energiju po stambenim/poslovnim prostorima. Razdjelnici topline registriraju impulse razmjerno količini utrošene energije na svakom ogrjevnom tijelu (radijatoru), te služe za raspodjelu utrošene energije za cijelu zgradu, izmjerenu na mjerilu toplinske energije u toplinskoj stanici zgrade.